Dok je ukupan broj nastavnika, kao varijabla, sasvim bez utjecaja na poboljšanje, kao i na pogoršanje rezultata, stepen obrazovanosti nastavničkog kadra, ili preciznije broj magistara među zaposlenim nastavničkim kadrom mogao bi doprinijeti povećanju prosječnog uspjeha škole za 52.3 boda (uračunavajući mogućnost greške od 22.34 do 80.2 boda), što je, kako možemo primijetiti na grafikonu 6.1./tabeli 6.1. (str. 79-80), skoro jednako koliko i razlika koja proizlazi iz ESC statusa. Također, možemo primijetiti da u OECD zemljama, broj doktora zaposlenih među nastavničkim kadrom može doprinijeti povećanju prosječnog uspjeha škole za 75 bodova (uračunavajući mogućnost greške u rasponu od 63-87 bodova), ali samo ukoliko je stepen magistarske diplome već prevalentan u jednom obrazovnom sistemu. Grafikon 6.6. nudi jasan uvid u zastupljenost nastavničkog kadra sa magistarskim stepenom kvalifikacije u obrazovnim sistemima Bosne i Hercegovine. Trend pokazuje da se povećanjem indeksa nastavnika sa master diplomom povećava i prosječan uspjeh učenika, ali je očigledno da u većini škola imamo izrazito malu proporciju nastavnika sa ovim stepenom obrazovanja. Za 93% škola u Bosni i Hercegovini (Grafikon 6.6.1), proporcija magistara među nastavničkim kadrom manja je od 20%. Zbog toga možemo reći da u slučaju zemalja poput Bosne i Hercegovine, uključenje što većeg broja magistara u obrazovni sistem predstavlja prioritet u ovom trenutku, računajući da diplomu master studija prate i adekvatna znanja i vještine prenošenja znanja učenicima u nastavi.

-


{

}