Ranije je pomenut i nedostatak edukacijskog materijala kao problem s kojim se određene škole u većoj ili manjoj mjeri mogu suočavati. Budući da PISA podatke o postojanju nedostatka edukacijskog materijal prikuplja na osnovu procjene direktora, jasno je da će naša slika o ovom problemu ovisiti o sposobnosti direktora da procijeni realno stanje u vlastitoj školi. Pogledamo li grafikon 6.7., svakako će nam se učiniti zanimljivim to da sa povećanjem bodova direktori više ukazuju na nedostatak materijala, što će reći da je stav da škola oskudijeva edukacijskim materijalom prisutniji ili više izražen kod direktora onih škola koje postižu bolje rezultate.

Pošto jedinice ispod nule (-1) znače da, shodno procjeni direktora, problem edukacijskog materijala postoji, a jedinice iznad nule (1, 2, 3) znače da se škola, opet shodno procjeni direktora, ne suočava sa problemom nedostatka edukacijskog materijala, zaključak koji možemo izvesti jeste da su direktori kvalitetnijih škola ili osjetljivi spram manjkova s kojima se njihova škola suočava, ili daleko kritičniji prema limitiranim resursima kojima raspolažu.

Po istoj logici, to što direktori škola u kojima se postižu generalno slabiji rezultati prepoznaju nedostakak edukacijskog materijala kao manji problem, ne mora nužno značiti da u tim školama takvog problema nema ili da ga ima u manjoj mjeri, nego bi radije moglo sugerirati ili slabiju upućenost direktora (da li u realnu snabdjevenost unutar vlastite škole ili u određene standarde snabdjevenosti) ili manji nivo kritičnosti prema samom problemu. Isti zaključak se nameće i kada su u pitanju zemlje OECD-a, s tim što sa povećanjem prosječnih bodova trend opada još drastičnije. Direktori škola u kojima učenici postižu visoke rezultate biti će osjetljiviji u pogledu nedostatka edukacijskog materijala, čak i ako je taj nedostatak možda objektivno manji nego u drugim školama, gdje je obrazovanje manje kvalitetno, što bi sugeriralo da vlastitom zadatku, a generalno i samom obrazovanju pristupaju ambicioznije i imaju veća očekivanja. Generalno gledano, zanimljiva je tendencija da je u OECD zemljama, gdje je obrazovanje na znatno boljem nivou, mišljenje da postoji nedostatak edukacijskog materijala prisutnije nego u Bosni i Hercegovani, što još jednom podcrtava zaključak da visoke rezultate prati oštrija percepcija nedostataka i ograničenja, kao i kritičniji stav prema obrazovanju i obrazovnom sistemu kao takvom.

{

}