Jedno od pitanja koje se često dovodi u vezu sa kvalitetom nastave, a posredno i uspjehom učenika u školovanju, jeste pitanje discipline u učionici. Argument da je kvalitet nastave bolji što su učenici disciplinovaniji (u smislu: bolje motivirani, više fokusirani, i slično) skoro pa vrijedi za jednu vrstu truizma, no pitanje da li disciplina doprinosi, i u kojoj mjeri doprinosi, kvaliteti obrazovanja je složeno, pogotovo ako mu se pridoda pitanje šta utječe na samu disciplinu?


Možemo krenuti od toga da je nastavnik taj koji treba održati adekvatan nivo discipline u učionici, no između toga da li je disciplina rezultat nastavnikove autoritativnosti odnosno, prostije rečeno, strogoće, ili kvalitete njegove metodike i didaktike, postoji bitna razlika. Pretpostavimo li, s druge strane, da je disciplina povezana sa učenikovom motiviranošću da uči, a što je opet povezano i sa socio-ekonomskom pozadinom (odnos prema školi, učenju i obrazovanju), naći ćemo da disciplina nije nužno uzrok kvalitetnoj nastavi, nego radije njen efekat.


U ovoj analizi, pitanje discipline smo tretirali kroz prizmu socio-ekonomskog profila škole i s obzirom na PISA-inu distinkciju urbano-ruralno, u cilju ispitivanja u kojoj mjeri disciplina učenika može utjecati na visinu postignutih rezultata. Grafikon 6.8.29 razvrstava škole u Bosni i Hercegovini u 4 socio-ekonomska kvartila, a unutar toga i shodno području u kojem se nalaze. Nasuprot predubjeđenju da su škole koje pohađaju mahom boljestojeći učenici najčešće i primjer ambijenta za učenje u kojem vlada disciplina, prvo što primjećujemo na osnovu ovog grafikona jeste da se socio-ekonomski povoljan položaj ne odražava nužno na stepen discipline, budući da i među školama povoljnog socio-ekonomskog položaja ima dosta onih u kojima stepen discipline nije visok.


S druge strane, to da li se škola nalazi u urbanom ili u ruralnom području je po svemu sudeći važniji faktor kada je riječ o discipliniranosti učenika, nego njihov socio-ekonomski položaj ili socio-ekonomski profil škole. Ruralne škole su najzastupljenije u drugom kvartilu, gdje je ESCS indeks ispod, a indeks discipline iznad bosanskohercegovačkog prosjeka. Ipak, teško je govoriti o definitivnoj korelaciji između stepena discipline i područja u kojem se škola nalazi, jer, kao što vidimo na grafikonu 6.9. škola sa visokim stepenom discipline imamo i među školama koje se nalaze u područjima do 3.000 stanovnika koliko i u podučjima od 100.000 ili više stanovnika. Isto tako, posmatrano na razini socio-ekonomskih razlika, razlika koja u pogledu indeksa discipline postoji između prvog kvartila (najsiromašniji) i četvrtoga kvartila (najbogatiji) nije statistički signifikantna, što vrijedi također i za odnose između svih drugih kvartila.

Odsustvo pouzdane korelacije ponajbolje ilustruje grafikon 6.10. gdje je indeks discipline u školama Bosne i Hercegovine postavljen u ravan sa prosječnim uspjehom koji su učenici postigli u sve tri oblasti. Prije svega, potvrđuje nam se da veličina mjesta u kojem se škola nalazi ne igra gotovo nikakvu ulogu u tome na kojem nivou disicpline se nastava odvija. Prema nagibima trendova, vidimo da stepen discipline može relativno utjecati na visinu postignutih rezultata, ali isto tako vidimo da postoji velik broj škola sa jako visokim stepenom discipline a izrazito niskim rezultatima. Nasuprot tome, dosta velik je broj škola, koje imaju relativno nizak stepen discipline, a postižu visoke rezultate. Zapravo, na osnovu ovih uvidu bi se isto tako moglo zaključiti da je kvalitet nastave to što dovodi do visokog stepena discipline među učenicima, a ne obratno.


Četvrti kvartil uspjeha (najbolji učenici) ima daleko veći indeks discipline od prvog kvartila uspjeha (najlošiji učenici), što možemo očitati sa grafikona 6.11, primjećujući da se indeks discipline povećava kako se krećemo od nižeg ka višem uspjehu, no usljed odsustva pouzdanih korelacija između drugih varijabli (urbanost/ruralnost, socio-ekonomski status, itd.) i discipline, jedino što možemo zaključiti jeste sljedeće: tamo gdje imamo visoku kvalitetu obrazovanja, tu ćemo pronaći i visok stepen discipline, ali radije kao posljedicu, nego kao uzrok kvalitetne nastave.

Grafikon 6.12. prikazuje da disciplina kao varijabla nije značajnija od ESC statusa učenika, kao ni od indeksa nastavnika sa master diplomom, pri čemu su utjecaj i raspon ove varijable u OECD zemljama čak manji nego u BiH. Gledajući prema rasponu, broj nastavnika-magistara među zaposlenim kadrom po svemu sudeći ima najviši stepen korelacije sa generalnim uspjehom učenika.



{

}