1. Omjer učenika po nastavniku nije faktor koji presudno utječe na postignuća učenika, što je potvrđeno time da su slabe rezultate postigle i škole u kojima taj omjer glasi 25:1 koliko i one u kojima omjer glasi 1:1. Isto tako, među školama u kojima su učenici postigli visoke rezultate pronalazimo i one u kojima imamo visok omjer učenika po nastavniku koliko i onih u kojima je taj omjer znatno manji.


2. Područje Bosne i Hercegovine u kojem imamo najmanji omjer učenika po nastavniku [u školama obuhvaćenim PISA istraživanjem] jeste Tuzlanski kanton i iznosi 3.5 učenika po jednom nastavniku. Nasuprot tome, Regija Bijeljina ima najveći omjer učenika po nastavniku u Bosni i Hercegovini, koji iznosi 14 učenika po nastavniku. Usporedbom ovog kantona i regije još jednom možemo potvrditi da omjer učenika po nastavniku ne utječe presudno na visinu postignuća, budući da su učenici u Regiji Bijeljina postigli značajno bolje rezultate od učenika iz Tuzlanskog kantona. Isto tako, u kantonima gdje je omjer učenika po nastavniku približno isti, visina postignuća se može razlikovati drastično, čemu se primjer Kanton Sarajevo i Unsko-sanski kanton.


3. Povećati broj nastavnika, smanjiti veličinu razreda, povećati odnosno smanjivati omjer učenika po nastavniku, imati će efekta samo do određene granice, nakon čega postaje ili kontraproduktivno ili nesvrhovito sa stanovišta kvalitete obrazovanja koje se nudi. Strategijama koje imaju za cilj poboljšati kvalitetu obrazovanja u fokusu trebaju biti kvalitet nastavničkog kadra, stepen obrazovanosti nastavnika i pedagoško-didaktičke vještine kojima vladaju, te konačno, kvalitet kurikuluma po kojem se nastava izvodi.


4. Faktori kao što su veličina škole, prosječna veličina razreda, vrsta škole (javna/privatna), te nedostatak edukacijskog materijala, ustanovljen procjenom direktora, spadaju u red varijabli niskog utjecaja na postignuća učenika, dočim su socio-ekonomski status i generalni stepen obrazovanosti nastavničkog kadra (magistarska/doktorska diploma) varijable visokog utjecaja. U Bosni i Hercegovini, broj magistara zaposlenih među nastavničkim kadrom jeste druga po redu najznačajnija varijabla u korelaciji sa uspjehom učenika, nakon socio-ekonomske pozadine iz koje dolaze.


5. Discipliniranost učenika tokom nastave ne predstavlja odlučujući faktor kada je riječ o dobrim postignućima. Naprotiv, područja u kojima primjećujemo viši indeks discipline u učionici mahom su ruralna područja, gdje su postignuća generalno slabija nego u školama urbanih područja. Također, discipliniranost kao odnos učenika prema nastavi ne možemo pouzdano povezati ni sa socio-ekonomskim statusom. Konačno, to što ćemo na visok nivo discipline pronaći upravo tamo gdje pronalazimo i visoka postignuća, radije sugerira da je disciplina u učionici jedan od efekata kvalitetne nastave, nego njen uzrok.


6. Učenici u urbanim sredinama općenito imaju bolja postignuća od učenika koji žive u ruralnim sredinama i ta razlika je naročito osjetna u oblasti čitanja. Prema rezultatima PISA istraživanja 2018, najslabija postignuća u Bosni i Hercegovini zabilježena su u sredinama do 3.000 stanovnika, sa medianom ispod 400 bodova.


7. Zanimljivo je da u Bosni i Hercegovini visina postignuća ne raste linearno kako se povećava broj stanovnika, zbog čega u sredinama od 3.000 do 15.000 stanovnika učenici općenito postižu bolje rezultate od učenika koji žive u sredinama od 15.000 do 100.000 stanovnika, gdje median također ne prelazi prag od 400 bodova. Time dolazimo do zaključka da je obrazovanje u Bosni i Hercegovine kvalitetnije u manjim gradovima nego u gradovima srednje veličine.


8. Najbolje rezultate billježe učenici u velikim gradovima preko 100.000 stanovnika, u kojima median iznosi 422,63. Nakon toga, najbolja postignuća imamo u sredinama od 3.000 do 15.000 stanovnika, gdje su učenici postigli median od 401,29 boda.

9. Ovaj poredak uspjeha je isti kada posmatramo i entitetsku razinu, s tim što učenici u velikim gradovima u Republici Srpskoj postižu nešto bolje rezultate od učenika iz velikih gradova Federacije BiH, dok su postignuća u selima na teritoriji RS-a značajno slabija od postignuća u selima Federacije BiH.


10. U većini kantona FBiH, odnosno regija RS, postignuća učenika u sredinama od 3.000 do 15.000 stanovnika su bolja nego u gradovima srednje veličine. Takav slučaj imamo u Srednjobosanskom kantonu, Hercegovačko-neretvanskom kantonu, Zeničko-dobojskom kantonu, Regiji Banja Luka, Regiji Bijeljina, Zapadnohercegovačkom kantonu, Regiji sarajevsko-romanijskoj, Regiji Hercegovina i Kantonu 10, a najdrastičniju razliku u medianu nalazimo u Regiji Prijedor (oko 100 bodova razlike) i Bosanskopodrinjskom kantonu (oko 80 bodova razlike)

.
11. U Bosanskopodrinjskom kantonu imamo situaciju da su i postignuća učenika koji žive u selima daleko nadmašila postignuća učenika iz sredina od 15.000 do 100.000 stanovnika. Jedini slučaj da su učenici iz sela ostvarili bolja postignuća od svojih vršnjaka koji žive u većim sredinama imamo u Unsko-sanskom kantonu (razlika cca. 50 bodova), ujedno i najslabijem po uspjehu. Zanimljivu situaciju imamo i u Regiji Prijedor (četvrtom najslabijem području po postignutim rezultatima), gdje učenici iz sredina od 3.000 do 15.000 stanovnika po postignućima daleko nadmašuju, ne samo vršnjake iz manjih i većih sredina Regije Prijedor (razlika oko 90-100 bodova), nego i učenike iz velikih gradova Kantona Sarajevo, Tuzlanskog kantona i Regije Banja Luka (razlika oko 40-50 bodova).


12. Jedino Kanton Sarajevo, Tuzlanski kanton, Regija Birač i Regija Doboj bilježe linearan rast postignuća sa povećanjem broja stanovnika, s tim što u Tuzlanskom kantonu veliki gradovi i gradovi srednje veličine značajnije odskaču od manjih gradova i sela, postižući pritom otprilike isti median, dok u Regiji Birač i Regiji Doboj nemamo sredina koje prelaze 100.000 stanovnika.


13. Područje u kojem velika sredina, preko 100.000 stanovnika, najdrastičnije odskače u odnosu na sredine manjih veličina je Regija Bijeljina. Postignuća učenika u toj sredini Regije Bijeljina bolja su i od postignuća učenika u velikim sredinama Kantona Sarajevo i Regije Banja Luka.


14. U OECD zemljama, razlika u uspjehu između učenika koji su pohađali predškolsko obrazovanje i onih koji nisu manje je osjetna nego u partnerskim zemljama (u koje spada i Bosna i Hercegovina), gdje može iznositi čak do 50 bodova. To govori o sposobnosti obrazovnog sistema u razvijenim zemljama da učenicima koji nisu imali priliku pohađati nijedan predškolski program kompenziraju taj zaostatak u kasnijim fazama školovanja.


15. Prema studiji Svjetske banke, Bosna i Hercegovina ima najmanju stopu pohađanja predškolskog obrazovanja u regiji. Pristup obrazovanju u ranom djetinjstvu je u Bosni i Hercegovini čak za 80 procenata niži od EU prosjeka. Predškolsko obrazovanje nije obavezno u svim kantonima Federacije BiH, kao ni u cijeloj Republici Srpskoj. U ruralnim područjima Bosne i Hercegovine, upisivanje djece u predškolski program ne postoji ni na razini mogućnosti, te se i ne prakticira.


16. Najuspješnija srednja škola prema postignućima testiranih učenika u Bosni i Hercegovini nalazi se u Regiji Banja Luka, a u sredini koja broji preko 100.000 stanovnika. Druga i treća najbolja škola, po postignućima testranih učenika ostvarenima na PISA istraživanju, nalaze se u Kantonu Sarajevo, a četvrta najbolja škola u Regiji Prijedor, i to u sredini koja broja između 3000 i 15.000 stanovnika.


17. Srednje škole sa najslabijim rezultatima testiranih učenika u Bosni i Hercegovini mahom pripadaju kategoriji socio-ekonomski nepovoljnih uvjeta, što znači da ih pohađaju učenici nepovoljnog socio-ekonomskog položaja. Svih pet škola imaju veoma malo magistara među nastavničkim kadrom i suočavaju se sa nedostatkom edukacijskog materijala. Srednja škola sa najslabijim rezultatima testiranih učenika nalazi se u Hercegovačko-neretvanskom kantonu, a druga najlošija u Unsko-sanskom kantonu.

18. Četvrta srednja škola sa najboljim rezultatima testiranih učenika u Bosni i Hercegovina, ona u Regiji Prijedor, također pripada kategoriji socio-ekonomski nepovoljnih uvjeta, pa ipak učenici u njoj postižu drastično bolje rezultate od njihovih skoro jednako siromašnih vršnjaka u školama sa najslabijim postignućima testiranih učenika u Bosni i Hercegovini, sa razlikom od čak 180 bodova, što znači otprilike 7 godina školovanja.


19. Premda je Unsko-sanski kanton jedan od najslabijih po postignućima, i premda škole u urbanim sredinama postižu bolje rezultate od onih u ruralnim sredinama, najbolja osnovna škola u Bosni i Hercegovini nalazi se u Unsko-sanskom kantonu, i to u mjestu do 3.000 stanovnika.


20. Pet osnovnih škola sa najslabijim rezultatima testiranih učenika također pripadaju kategoriji škola koje pohađaju dominantno siromašni učenici i nalaze se u Regiji Birač (5), Tuzlanskom kantonu (4), Hercegovačko-neretvanskom kantonu (3), Zapadnohercegovačkom kantonu (2), Zeničko-dobojskom kantonu (1).


21. Socio-ekonomska pozadina može biti pouzdan predikator uspjeha u obrazovanju, ali da ne mora biti determinirajući faktor koji je nemoguće prevazići dokazuju i četiri najbolje osnovne škole u Bosni i Hercegovini, koje redom pripadaju kategoriji škola socio-ekonomski nepovoljnog statusa. Ova činjenica sugerira da škole se koje se nalaze u približno sličnim okolnostima mogu značajno razlikovati po kvaliteti obrazovanja koju nude, čemu doprinose faktori kao što kvalitet nastave i nastavničkog kadra, kvalitet kurikuluma i slično.

{

}