Jedan od indikatora stepena inkluzivnosti obrazovnog sistema je indeks segregacije koji iskazuje izolaciju učenika iz donjeg kvartila ESCS indeksa u odnosu na učenike u gornjem kvartilu po postignućima. Ako je vrijednost indeksa 0, u datom obrazovnom sistemu ne postoji segregacija, a ako je indeks 1 u datom obrazovnom sistemu postoji potpuna segregacija. Drugim riječima, što je indeks segregacije veći to su manje šanse da učenici iz porodica sa nižim ESC statusom idu u one škole u kojima učenici postižu bolja postignuća, odnosno u škole koje nude kvalitetnije obrazovanje.

Grafikon 5.1. koji predstavlja indeks segregacije po kantonima i regijama u BiH ukazuje na dosta velike razlike među kantonima/regijama u pogledu segregacije učenika. Indeks se kreće od 0,47 za Kanton 10 do 0,72 za Regiju Banja Luka. Samo u Kantonu 10 ovaj indeks je ispod 0,5, dok je za 11 kantona i regija indeks iznad 0,6. Mada je indeks za BiH (0,65) nešto manji od indeksa za OECD (0,67), ovaj indikator ukazuje na relativno visoku segregaciju učenika po ESC statusu koja postoji u obrazovnom sistemu BiH. U pogledu indeksa segregacije za entitete i Brčko Distrikt, indeks segregacije je niži u Brčko Distriktu (0,57) nego što je u FBiH (0,60) i u RS (0,64).

Sljedeći grafikoni jasno pokazuju da u kantonima i regijama u kojima postoje visoki indeksi segregacije, učenici postižu slabija postignuća iz čitanja, uz nekoliko izuzetaka kao što je Kanton Sarajevo, sa boljim postignućima učenika i pored relativno visokog indeksa segregacije, ili Srednjobosanski kanton sa niskim postignućima učenika i pored relativno niskog indeksa segregacije. Ipak, koeficijent korelacije nije visok (0,26) i samo 12% promjena u postignućima učenika može biti objašnjeno indeksom segregacije.

Izraženija veza između indeksa segregacije i postignuća učenika pokazuje se za učenike iz donjeg kvartila ESC statusa, uz samo jedan izuzetak - Brčko Distrikt, u kojem učenici socio-ekonomski nepovoljnog položaja postižu prosječne rezultate gotovo iste kao prosječno svi učenici, ali je i indeks segregacije relativno nizak. Za sve učenike, razlika između kantona/regija sa najboljim (Kanton Sarajevo) i nalošijim (Unsko-Sanski Kanton) postignućima učenika iznosi 43 boda, odnosno nešto više od jedne godine školovanja. Moramo primijetiti da ova dva kantona imaju jednak indeks segregacije (0,65). Kod učenika socio-ekonomski nepovoljnog položaja ta razlika iznosi 70 bodova, odnosno više od dvije godine školovanja, a radi se o Brčko Distriktu sa relativno niskim indeksom segregacije i Bosansko-podrinjskom kantonu sa visokim indeksom segregacije. Koeficijenti korelacije također ukazuju na veći značaj indeksa segregacije za učenike nepovoljnog socio-ekonomskog položaja nego za cijelu populaciju testiranih učenika. Za učenike iz prvog kvartila koeficijent korelacije iznosi -0,52 i 28% razlika u postignućima može biti objašnjeno nivoom segregacije, dok je za ukupnu populaciju testiranih učenika koeficijent korelacije znatno niži i iznosi -0,26, a 12% razlika u postignućima može biti objašnjeno nivoom segregacije.

Još jasnija ilustracija utjecaja indeksa segregacije na pravednost sistema obrazovanja u BiH uočava se na grafikonu 5.4. Koeficijent korelacije između indeksa segregacije i razlike u uspjehu između učenika prvog i četvrtog kvartila iznosi 0,542, i 36% promjena u razlikama u uspjehu učenika prvog i četvrtog kvartila može se povezati s rastom indeksa segregacije.

Slični odnosi kao u BiH pokazuju se i pri poređenju korelacija između indeksa segregacije i postignuća učenika za zemlje OECD i za druge zemlje (partnerske zemlje). Kada se posmatra prosječan uspjeh iz čitanja svih učenika, uočavamo da se kod partnerskih zemalja prosječan uspjeh ne mijenja značajno sa rastom indeksa segregacije, za razliku od zemalja OECD-a. Ovo bi moglo da znači veći utjecaj segregacije na prosječna postignuća učenika u zemljama OECD-a i veću nejednakost, ali na znatno većem nivou prosječnih rezultata nego što je to slučaj u partnerskim zemljama (Grafikon 5.5., lijevo).

Međutim, kada posmatramo vezu između indeksa segregacije i prosječnih postignuća učenika iz donjeg kvartila ESC statusa, pokazuje se vrlo slično opadanje postignuća učenika sa povećanjem indeksa segregacije i, kao što se može očekivati, na znatno nižem nivou prosječnih postignuća u partnerskim zemljama nego što je to slučaj u zemljama OECD-a (Grafikon 5.5., desno). Kada su u pitanju svi učenici, snaga korelacije prosječnog uspjeha i indeksa segregacije je 0.31, pri čemu promjenama u indeksu segregacije možemo objasniti samo 7% promjena u prosječnom uspjehu.

U slučaju učenika iz prvog kvartila, koeficijent korelacije između ove dvije varijable je 0.41 te 15% promjena u uspjehu u čitanju može biti objašnjeno indeksom segregacije. Preostalih 85% promjena je povezano sa promjenama drugih varijabli.

Poređenje nivoa segregacije i njegove veze sa prosječnim uspjehom učenika u čitanju među zemljama regiona (grafikon 5.6.) pokazuje sasvim drugačije kretanje - zemlje regiona sa većim nivoom segregacije imaju bolje prosječna postignuća učenika i za cijelu populaciju testiranih učenika i za učenike iz donjeg kvartila ESC statusa. Ovu razliku možemo objasniti malim brojem posmatranih jedinica u slučaju poređenja zemalja regiona i mnogo je bolji i pouzdaniji trend dobijen posmatranjem velikog broja zemalja.

Analiza utjecaja nivoa ekonomskog razvoja zemlje, mjerenog iznosom BDP po stanovniku, na indeks segregacije (grafikon 5.7.) ukazuje na tendenciju smanjivanja indeksa segregacije sa povećanjen nivoa razvijenosti zemlje, ali ne u značajnoj mjeri i uz relativno mali broj zemalja koje se nalaze unutar polja pouzdane ekstrapolacije vrijednosti ovih varijabli. Siromašnije zemlje sa BDP po stanovniku ispod 20.000 US$ pretežno su partnerske zemlje, a indeks segregacije je vrlo različit, od 0,61 do 0,85. Bogatije zemlje sa BDP po stanovniku iznad 20.000 US$ su pretežno zemlje OECD-a, a indeks segregacije je također vrlo različit, od 0,57 do 0,82. Može se zaključiti da nivo segregacije nijeu velikoj mjeri uslovljen nivoom razvijenosti zemlje i vjerovatnije je rezultat utjecaja drugih faktora i različitih obrazovnih politika. Ovu pretpostavku potvrđuje i nizak nivo korelacije između ovih varijabli koji iznosi samo 0,20, odnosno samo 2,6% promjena u indeksu segregacije može biti objašnjeno visinom BDP per capita.

Grafikon 5.8. pokazuje da postoji dosta izražena veza između indeksa segregacije i nivoa urbanosti kantona odnosno regija. Sa povećanjem nivoa urbanosti povećava se i nivo segregacije. Ovo može biti rezultat djelovanja dva faktora. Prvi je manja homogenost populacije učenika u pogledu ESC statusa, a drugi veći broj škola u urbanijim odnosno većim mjestima nego što je to slučaj u manjim, pretežno ruralnim mjestima. Od 18 posmatranih kantona odnosno regija u BiH, uključujući i Brčko Distrkt, u 11 njih je odnos između indeksa segregacije i nivoa urbanosti u području pouzdane ekstrapolacije (sivo osjenčena zona na grafikonu). U tri kantona odnosno regije, indeks segregacije je niži nego što bismo mogli predvidjeti na osnovu nivoa urbanosti (Kanton 10, Hercegovačko-neretvanski kanton i Brčko Distrikt). U četiri kantona odnosno regije, indeks segregacije je viši nego što bismo mogli predvidjeti na osnovu nivoa urbanosti, posebno u Bosansko-podrinjskom kantonu i Regiji Bijeljina, te u manjoj mjeri u Zeničko-dobojskom i Unsko-sanskom kantonu. Ipak, moramo uočiti da koeficijent korelacije između ove dvije varijable nije visok i iznosi 0,48, te da se 22% promjene u indeksu segregacije može objasniti promjenom.

{

}