Tri grafikona pod brojem 4.1. analiziraju korelaciju između bruto domaćeg proizvoda po glavi stanovnika (BDP p.c.; eng. GDP per capita – Gross Domestic Product per capita) i postignuća u tri PISA-ine oblasti komparirajući zemlje-članice Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) i takozvane partnerske zemlje, među koje spada i Bosna i Hercegovina.

Makronomski indikator kakav je totalna vrijednost proizvedenih roba i usluga unutar jedne nacionalne ekonomije po stanovniku, relevantan je faktor u pogledu jednakosti i kvalitete obrazovanja, budući da snažno reflektira kapacitet za državne i privatne investicije u sektor obrazovanja. Korelaciju između ove dvije varijable ilustrira trend predstavljen na ova tri grafikona, gdje se vidi da visina BDP-a p.c. u većini svjetskih ekonomija direktno korelira s razinom postignuća u sve tri PISA-ine oblasti. Evidentno je da u zemljama-članicama OECD-a (označene narandžastom bojom), čije su ekonomije razvijenije i društva bogatija, učenici postižu bolje rezultate, pošto je obrazovni sistem kvalitetniji zhavaljujući, između ostalog, mogućnostima države i pojedinaca da ulažu više u obrazovanje.

U globalu, učenici u OECD zemljama postižu veće uspjehe nego učenici iz partnerskih zemalja. U Finskoj, čiji BDP p.c. je više no dvostruko veći od BDP-a Bosne i Hercegovine, učenici postižu značajno bolji prosječan uspjeh u čitanju, sa razlikom od skoro 150 bodova (na skali od 0 do 600 bodova). U odnosu na Sloveniju, kao zemlju-članicu OECD-a, prosječan uspjeh učenika iz BiH se razlikuje za oko 100 bodova u matematici. Među partnerskim zemljama, Hrvatska se ističe sa relativno visokim postignućima u odnosu na vlastiti BDP p.c., po kojem je u rangu ekonomija poput Grčke i Turske, ali od kojih je, po prosječnim postignućima iz prirodnih nauka, nešto bolja.

To što Bosna i Hercegovina na ovim grafikonima zauzima poziciju izvan zone pouzdane ekstrapolacije (plavo osjenčeno područje duž linije trenda), znači da je prosječan uspjeh njenih učenika čak i nešto slabiji nego što bi se moglo očekivati na osnovu faktora ekonomske moći. No, iako trend ukazuje na veoma značajnu povezanost ovog faktora s postignućima učenika, važno je imati u vidu da on ne garantira ni jednakost ni kvalitet obrazovanja ukoliko nije podržan drugim faktorima. Tome je eklatantan primjer zemlja Katar, kojoj po visini BDP-a p.c. ne mogu parirati ni najrazvijenije ekonomije kao što su Sjedinjene Američke Države ili Norveška, a koja je po prosječnom uspjehu svojih učenika tek neznatno bolja od Bosne i Hercegovine. Suprotan primjer u tom pogledu je B-S-J-G Kina19 (oznaka QCI), sa BDP-om po stanovniku nešto višim od Bosne i Hercegovine i drugih relativno siromašnih zemalja, a prema postignućima svojih učenika značajno ispred mnogih daleko bogatijih zemalja. Primjer za sebe je, međutim, i Singapur, kao treća ekonomija po visini BDP-a (Nakon Katara i Luksemburga) i druga zemlja po uspjehu na PISA-i (Nakon 4 pokrajine Narodne Republike Kine).

Jedan od aspekata društva koji se ne može mjeriti BDP-om jeste i stepen jednakosti šansi za uspjeh svih pojedinaca u društvu, iz svih ekonomskih i društvenih skupina, a koja se također odražava na kvalitet obrazovanja. Zemlje enormno visokog BDP-a ne moraju biti, a često i nisu uzor po pitanju korištenja poreznog novca za pružanje kvalitetnog obrazovanja siromašnijem dijelu stanovništva. Također, bez obzira na snažnu vezu između bogatstva nacije i kvaliteta obrazovanja, evidentno je da postoje bogata društva čije obrazovne politike nisu postigle zavidan kvalitet obrazovanja, neovisno o nivou javnog investiranja u obrazovanje.

Na grafikonu 4.2. možemo vidjeti kako se Bosna i Hercegovina pozicionira u usporedbi s drugim zemljama svijeta shodno vlastitom socio-ekonomskom indeksu u korelaciji sa uspjesima koje su postigli njeni učenici na PISA testiranju. Primjećujemo da Slovenija i Hrvatska, kao zemlje sa znatno višim prosječnim socio-ekonomskim indeksom, postižu bolje rezultate od Bosne i Hercegovine, no isto tako možemo primijetiti da postoje i zemlje u kojima su učenici ostvarili bolje uspjehe, unatoč nižem socio-ekonomskom indeksu, kao što su Meksiko, Kolumbija, a naročito Turska. Koliko po prosječnim postignućima učenika, toliko i po prosječnom ESCS indeksu, Bosna i Hercegovina je u rangu sa Sjevernom Makedonijom, dok i Srbija i Crna Gora relativno odskaču.

Usporedbom Bosne i Hercegovini sa zemljama regiona – Sjevernom Makedonijom, Hrvatskom, Srbijom, Crnom Gorom i Slovenijom – na osnovu odnosa prosječnog socio-ekonomskog statusa učenika i postignutih rezultata, još jednom se potvrđuje snažan utjecaj ovog faktora na visinu postignuća. Na grafikonu 4.3. vidimo da je po indeksu socio-ekonomskog statusa njenih učenika, Bosna i Hercegovina najlošije pozicionirana među zemljama regiona, što je u korelaciji sa daleko lošijim postignutim rezultatima i od Hrvatske, Srbije i Crne Gore, a pogotovo Slovenije, koja odskače od svih ostalih i u pogledu socio-ekonomske imućnosti učenika. Tek u odnosu na Sjevernu Makedoniju, čiji su učenici u nešto manje nepovoljnom socio-ekonomskom položaju, Bosna i Hercegovina postiže neznatno bolji rezultat.

{

}