U toku realizacije PISA istraživanja, odabrani učenici iz Bosne i Hercegovine su bili pozvani da odgovore na nekoliko upitnika koji služe prikupljanju podataka o socio-ekonomskom statusu njihovih porodica, njihovim očekivanjima od obrazovanja, odnosu prema školi, vremenu koje ulažu u učenje i osobnim projekcijama za budućnost. Grafikon 4.14. razvrstava poželjna zanimanja svih učenika po kvartilima socio-ekonomskog statusa, pri čemu veličina slova izražava učestalost datog zanimanja u odgovorima na upitnik. Na osnovu ovog prikaza se može zaključiti da će se pripadnost određenom socio-ekonomskom kvartilu odraziti, ne samo na postignute rezultate na PISA testiranju ili na uspjehe tokom školovanja uopšte, nego i na to kako će učenici vidjeti sebe u vlastitoj budućnosti. Premda je zanimanje “ljekar” poželjno među učenicima sva četiri kvartila, primjetno je da učenici prvog kvartila značajnije inkliniraju zanatskim zanimanjima kao što su “električar”, “varilac”, “frizer”, “automehaničar”, “kuhar” i slično, što ih po logici stvari predodređuje za trogodišnje ili četverogodišnje strukovno školovanje.

Zanimanje “policajac” je također prisutno među učenicima prvog kvartila, kao i među učenicima drugog i trećeg kvartila sa nešto značajnijom učestalošću. Zanimljivo za uočiti jeste i to da se visokoplaćena zanimanja poput “programer” sa većom učestalošću pojavljuju tek u trećem i četvrtom kvartilu, što se može ustanoviti i za profesije poput “doktor-specijalista” koje zahtjevaju znatno dužu formalnu naobrazbu. Očigledno je da učenici trećeg i četvrtog kvartila u mnogo većoj mjeri računaju na duži proces obrazovanja kroz fakultetske studije, pa se tako i zanimanja poput “arhitekt” ili “advokat” pojavljuju sa većom učestalošću. U usporedbi sa ovim prikazom, zanimljivo je primijetiti učestalost pojedinih zanimanja kada je riječ o akademski otpornim i akademski neotpornim učenicima23 , koji, pojašnjenja radi, pripadaju istom kvartilu najnepovoljnijih socio-ekonomskih uvjeta, dočim je ono što ih razlikuje isključivo sposobnost da prevaziđu kontekstualne prepreke i postignu rezultate u gornjem kvartilu uspjeha. Na grafikonu 4.15. vidimo da akademski neotporni učenici mahom preferiraju strukovna zanimanja, dok je spektar poželjnih profesija u slučaju akademski otpornih učenika skoro pa identičan kao kod njihovih vršnjaka koji pripadaju najvišem kvartilu ESC statusa. Akademski otporni učenici se od neotpornih razlikuju i po očekivanjima koji nivo obrazovanja će steći, pa tako otporni teže fakultetskoj diplomi, dok je diploma gimnazije neotpornim učencima poželjnija čak i od strukovne ili od diplome visokokvalificiranog radnika, što je u izvjesnom nesuglasju sa očekivanjima da će se baviti zanatskim poslovima.

Fakultetska diploma na razini bakalaureat, master ili PhD najviši je očekivani nivo studija za petnaestogodišnjake u Bosni i Hercegovini, nakon čega slijedi gimnazijska diploma, potom diploma visokokvalificiranog radnika, pa tek onda diploma srednje strukovna škola, osnovne škole i više škole. Njihovi vršnjaci obrazovnu perspektivu posmatraju dosta drugačije u Hrvatskoj, gdje su diploma srednje strukovne škole, diploma više škole i diploma visokokvalificiranog radnika poželjnije od gimnazijskih i skoro pa jednako poželjne kao i stjecanje fakultetskog obrazovanja, što se može objasniti ponudom obrazovnih opcija na tržištu, rentabilnošću određenih zanimanja ili poticajima od strane određenih politika. Učenici u Sloveniji cijene diplomu visokokvalificiranog radnika skoro kao i fakultetsku, pri čemu je gimnazijska diploma, kao treći najčešći izbor, poželjnija nego u Bosni i Hercegovini i u Hrvatskoj.

{

}