Mada ne postoji jedinstven stav među istraživačima u pogledu značaja veze između visine ulaganja u obrazovanje i kvaliteta obrazovanja, odnosno postignuća učenika ipak sve više preovladava stav da povećanje ulaganja može voditi povećanju postignuća učenika do nekog praga ulaganja nakon čega povećanje ulaganja ne rezultira povećanjem razine postignuća učenika. Prema analizama prezentiranim u PISA dokumentima, taj prag iznosi 50.000$. Kako je BiH daleko ispod ovog praga jasno je da je neophodno povećanje ulaganja finansijskih sredstava u obrazovanje u BiH. Ipak, moramo ukazati na jedinstven stav istraživača da doprinos povećanja finansijskih ulaganja postignućima učenika prije svega zavisi od načina na koji se sredstva troše, odnosno od toga u šta se sredstva ulažu.


Adekvatnost ulaganja u obrazovanje možemo analizirati iz više aspekata. Polazna analiza se odnosi na učešće ulaganja u obrazovanje u BDP-u zemlje. U 2009. godini, ukupni rashodi BiH za obrazovanje su iznosili 1,2 milijarde KM i predstavljali su 4,5% BDP (za FBiH 4,8% i za RS 4,4%). U istoj godini ovo učešće je za region Centralne Evrope i Azije (ECA zemlje) iznosilo u prosjeku 4,2% BDP, za Hrvatsku 4,3%, Sloveniju 5,7% i Srbiju 5,0%. Dakle, u 2009. godini BiH je ulagala u obrazovanje približno isto kao druge zemlje regiona. U 2016. godini ovaj pokazatelj za BiH je iznosio 4,6% i bio je viši nego za Srbiju (4%) i nešto manji nego za Hrvatsku (4,7%) i Sloveniju (4,9%). U istoj godini ovaj pokazatelj je iznosio 5,2% za OECD zemlje i 5,1% za EU zemlje. I pokazatelji za 2016. sugeriraju da BiH ulaže u obrazovanje približno isto kao druge zemlje regiona. Prema podacima prezentiranim u studiji Svjetske banke, potrošnja po učeniku kao procenat od BDP po stanovniku u BiH u 2016. godini i u osnovnom i u srednjem obrazovanju je značajno veća nego u zemljama EU, OECD i Sloveniji, što je prezentirano na Grafikonu 7.1

Analiza javnih rashoda po učeniku u osnovnom obrazovanju prezentirana u istoj studiji Svjetske banke pokazuje velike razlike između entiteta i među kantonima, kao što pokazuje i sljedeći grafikon. Razlika između entiteta može u značajnoj mjeri biti rezultat decentralizovanog sistema upravljanja obrazovanjem u FBiH, sa ukupno 11 ministarstava uključenih u sistem. Razlike među kantonima su izuzetno velike, od najmanjeg iznosa za Tuzlanski kanton u visini od 2.000 KM i najvećeg za Kanton Zapadna Hercegovina u visini od 4.300 KM.


Mada se dio ovih razlika može objasniti manjim troškovima po učeniku u gusto naseljenim kantonima u odnosu na kantone sa pretežno ruralnim područjima i manjim školama, nesumnjivo je da ovo ukazuje i na velike nejednakosti i neefikasnu raspodjelu finansijskih sredstava. Dalje analize u ovom poglavlju će pokazati u kojoj mjeri ove razlike oslikavaju nejednakosti u pristupu kvalitetnom obrazovanju.

 

{

}